Obavijesti župe Krapanj-Brodarica Bilten 177 (74)  2003.

 

Franjevački samostan Krapanj: tel. 022/ 350-313

Krapanj ima svoje internet stranice: http://free-zd.hinet.hr/Dinarac/   

Župni ured sv. Križa Krapanj-Brodarica

22010 BRODARICA

HRVATSKA

tel. 022/ 350-039 fax. 022/ 351-821  

Naša župa ima web stranicu: http://free-si.hinet.hr/Brodarica/  

Na ove telefone možete nazvati naše sestre: 351-191 i 351-820.

Fra Dragu možete nazvati kada nije u uredu na: 098 337 001

 

Bilten 17 (74)

 

Orgulje Clavianova CPL 170 PE dovezene su brzom poštom 26. VIII 2003.

 

Hvala svima koji su se odazvali pozivu za vitraž i orgulje. Naša dva Tomislava išli su  od kuće do kuće i prikupili priloge za ove dvije nakane. Hvala im. Obišli su preko 422 obitelji. Sakupili su za orgulje i još malo nedostaje za vitraž. Ukupno: 49.567,00 KN. Kako sada izgleda Vaš odaziv bio je za orgulje i vitraj u dvotrećinskom plusu. Orgulje sviraju danas u posljednju nedjelju mjeseca kolovoza. Pozivamo Vas da se svojim novčanim prilozima uključite i vi od jedne trećine u ovu akciju preko naših članova župnog pastoralnog vijeća.

 

Za Vitraj Gospe od Zdravlja nacrt je dao akd. Slikar Mile Skračić. Nacrt je gotov čeka se izrada u naravnoj veličini.

 

Fra Ante Kekez, novi župnik.

 

Svima hvala uz lijepi pozdrava žele fra Ante i fra Drago.

 

Žaborićani skupljaju novac za fasadu sv. Ane. U tu svrhu je podignuta i skela. Prema našim izvođačima dužni smo do Božića isplatiti u protuvrijednosti 5.500 EUR-a. Naši suradnici: Stanko Kosor i Jerko Gović idu od kuće do kuće i skupljaju na tu nakanu. Uplatnice smo poslali i njima možete uplatiti kunu na dan.

Svim Stanovnicima Žaborića stalnim i privremenim unaprijed hvala. Fra Drago

 

Fra Drago Ljevar, dosadašnji župnik oprašta se na sv. Križ u Brodarici u 9 sati a na Krapnju u 10,30 sati. Tom prigodom slavi 25 godina misništva u ovoj župi gdje je proveo 6 godina pastoralnog rada.

Fra Drago odlazi u župu sv. Nikole Tavelića u Rijeci.

 

Cijeloj župnoj zajednici od najmanjih do najvećih hvala.

Fra Drago

 

Ako želite, možete zvati fra Dragu u Rijeci na mobitel: 098 337 001 ili kućni 051/ 641-449.

 

Čistoća srca

Svima nam je tako često stalo do izvanjskog dojma, do onoga što ljudi vide i što će ljudi reći. I zato toliko naših nastojanja da ispadnemo lijepi, dobri, bolji nego jesmo. Ne želimo i ne bismo htjeli da ljudi vide našu nutrinu. Često kao da bismo tako nekako htjeli ispasti i pred Bogom. I pred samima sobom isto tako zatvaramo oči i ne želimo se vidjeti u istinitom svjetlu. Liturgija današnje nedjelje govori o autentičnosti našega života po vjeri. Naši vanjski čini, molitve, obredi, sakramenti - sve bi to moralo biti izraz i odraz naše unutarnjosti, našega srca. Bez toga oni bi bili velika laž i pretvaranje.

U Isusovo vrijeme farizejima je bilo jako stalo do vanjštine. Nastojali su izvršiti do u tančine sve izvanjske propise Mojsijeva zakona. Svi ostali su pomišljali i smatrali da su to savršeni, gotovo sveti ljudi jer obdržavaju sve kako treba. Farizeji se zgražaju što Isusovi učenici prije jela ne peru ruke. Kod njih je, naime, postojao propis kojemu su oni pridavali vjersko značenje, obred pranja ruku, čaša, posuđa, svega što bi kupili na trgu. Za njih je to bilo više od onoga što nama znači pranje ruku, tj. određena higijena. Smatrali su da perući ruke i posuđe odmah peru i dušu, kao da izvanjska čistoća može zamijeniti onu nutarnju, moralnu čistoću. I zato Isus, koreći ih, ne osuđuje higijenu, nego mu je to prigoda da progovori o čistoći srca. Ono što čovjeka onečišćuje nisu stvari vanjštine, nego nutrine. To su tajne srca. Tu ljudi ne vide, ali vidi Bog, njemu ne može ništa izmaći. Tu, u srcu, rađaju se zle nakane, osude, mržnje, prijevare i bludništva, sebičnosti i nasilja. I prije nego se ostvare na van, one su već u srcu. To se ne da isprati nikakvim izvanjskim obrednim pranjem. Kada veli da čovjeka ne prlja ono što u njega ulazi, Isus ne želi reći kako nije važno paziti što se jede, kako bi se moglo jesti i ono što šteti zdravlju, što je čak otrovno. Nije tu riječ o zdravoj prehrani, nego o čistom srcu. Pomno paziti na obdržavanje obredne čistoće, a zanemariti čistoću srca - što znači misli, želja, namjera i odluka - to znači krivotvoriti Božji zakon. Držati se mnogih običaja i propisa koji se predstavljaju kao vjerski, a nemati u srcu ljubavi za ljude i ljudima ne činiti dobro, očito je nijekanje vjere. Zato Isus upozorava da je mnogo važnije paziti na ono što izlazi iz čovječjega srca i njegovih usta nego na ono što ulazi u njegov trbuh.

Srce je važno, duša je bitna. Upravo zato nemojmo Bogu pristupati s prividnim sjajem nego u istinitosti svoga bića da nas takve prihvati i opere, da u stvarnosti našega bića osjetimo i doživimo da nas uvijek i usprkos svemu voli. Bog je veći od našega srca i znade sve i prašta sve.

Josip Koprek

Glas Koncila, 35/2003

 

 

Bilten 15 (72)

Fra Božidar Šustić je imao Mladu Misu u Primorskom Docu 13. srpnja 2003.  Bili su predstavnici naše župe: šest ministranata koje je vodio otac od Šimuna Zoran Baković. Fra Drago je bio kum fra Božidaru na Mladoj Misi.

            

Evo naših ministranata. S njima su bili ministranti iz Splita, Trogira, Primorskog Doca i drugih mjesta. Formirana je procesija: kadionica, križa, ministranti, muškarci, svećenici, mladomisnik, roditelji s rodbinom i ostali vjernici. Misa je služena u crkvi sv. Ante u Primorskom Docu. Ovo je nova crkva. Projektant je gosp. Zdravko Živković koji je projektirao i sv. Anu u Žaboriću. Mozaik je radio kao i vitraj fra Ante Čavka, župnik Primorskog Doca. Svirali su mladi Vis “ABA” iz Splita s Poljuda. Za sve uzvanike je priređen ručak kod crkve. Slavlje je trajalo do kasno u noć.

  

Krist je Mir naš

Sveti Pavao u današnjem odlomku poslanice Efežanima više puta ponavlja riječ »mir«. »Doista, on je Mir naš…«, »… uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka…« i konačno, »I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu«. Mir - to je u stvari sažetak čitave Isusove poruke. Jer ako stoji da se kraljevstvo Božje približilo - ono što je Isus svojim suvremenicima propovijedao - i ako ta poruka želi biti vjerodostojna, onda je to moguće jedino po miru i u miru. Isus, šaljući svoje učenike da propovijedaju radosnu vijest, nalaže im da kada stupe u neku kuću pozdrave ukućane pozdravom mira: »Mir kući ovoj!« Miroljubivost - raspoloživost za mir i sposobnost mir tvoriti, biti »mirotvorac« - to mora biti karakteristika i raspoznajni znak svakoga kršćanina, i nekad i danas. Ako to s nama nije slučaj, ne moramo se čuditi da u svijetu u kojemu živimo ne djelujemo na druge privlačno i vjerodostojno.

Danas kad je vrednota mira tako i toliko ugrožena, ne samo u svjetskim razmjerima - ako pogledamo ratove, terorizam i opću nesigurnost i strah ljudi - već i ako pomislimo na tolike razdore u brakovima, obiteljima, političkim strankama, u čitavom društvu, vidimo kako je čežnja i težnja za pravim i istinskim mirom opravdana. A taj i takav mir može samo Bog dati. Slobodno se može reći da je mir bio Isusova istinska čežnja - u pravom smislu riječi. Za mir, za pomirenje čovjeka s Bogom i ljudi međusobno on se nije libio ni ići u smrt, podnijeti patnju. »Sada, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po Krvi Kristovoj«. Za one izopćene i prezrene, udaljene iz društvenoga i religioznoga života, za one koji su bili »daleko«, Isus je riskirao vlastiti život, prolio vlastitu krv. Stoga su i apostoli i prvi kršćani djelovali u njegovu smislu: pristup u Crkvu nikome nisu priječili. Krist je donio mir i jedinstvo, razorio po svome križu svaku ogradu podvojenosti, pomirio Židove i pogane koji otad čine jedan Božji narod - Crkvu.

I ako su Isusu mir i jedinstvo među ljudima toliko značili, onda i mir među nama mora imati visoku vrijednost! U tom smjeru nisu potrebna velika djela već male geste dobre volje - biti mirotvorac tamo gdje vlada nemir i podvojenost, gdje se one koji možda drukčije misle gleda poprijeko, biti mostograditelj između posvađanih, prvi pružiti ruku, oprostiti, zaboraviti, moliti za dar mira u vlastitoj duši, u našim međusobnim odnosima…

Josip Koprek

Glas Koncila, 29/2003

 

 

 

Bilten 14 (71)

 

25 GODINA MISNIŠTVA

Proslavili su u Vepricu, Gospinu svetištu kod Makarske ređenici iz 1978. Godine: ( s lijeva na desno) Don Marin Barišić, Fra Jozo Sopte, Don Jakov Rančić, Don Ante Matešan, Fra Drago Ljevar, Nadbiskup Marin Barišić, Don Pave Piplica, Don Tomislav Čubelić, Don Ante Karlogan, Don Mate Čulić, Don Marko Stanić i Don Mladen Margeta.

Misno slavlje je predvodio Nadbiskup Marin Barišić.

 

 

 

Nedjeljna biblijska poruka

Ez 2, 2-5; 2 Kor 12, 7-10; Mk 6, 1-6

Prorok bez časti

Čovjeku je uvijek teško prihvatiti činjenicu da je netko u nečemu bolji od njega, da ga u nečemu nadmašuje. Pogotovo onda kada mu netko upućuje riječi koje ga izazivaju, koje ga sile na premišljanje vlastitih stavova, koje od njega zahtijevaju zaokret u životu. Kad netko u životu uspije, izdigne se iznad one svakodnevne razine, kad stekne ugled, ljudi ga hvale i cijene - odmah se kod većine javlja zavist i nesnošljivost. Zbog toga se događa da ljudi, ni krivi ni dužni, bivaju klevetani, ogovarani, etiketirani. Tko to, osobito u manjim sredinama, nije doživio? No, kad čovjek takvo što doživi od svojih najbližih, od ukućana, susjeda, prijatelja - onda je to posebno gorko i bolno.

To je doživio i Isus. On dolazi u svoj rodni Nazaret gdje je proboravio najveći dio svoga zemaljskog života. Toliko je toga u vrlo kratkom roku učinio, tako jasno govorio i tolikima pomogao. Sve je brujalo o Nazarećaninu koji čini čudesne znake, koji govori kako nikad nitko do onda nije govorio, u kojemu je božanska Sila kojom liječi svaku bolest. Nazarećani ostadoše zbunjeni, Marko kaže »preneraženi«, pitaju se: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana?« Čudili su se, ali istodobno bili i zadivljeni. No, kada Isus dolazi među njih, postaju sumnjičavi, ograđuju se zidom nepovjerenja i govore: Pa mi ovoga znamo, znamo sve njegove. Zatvaraju svoje srce pred svime što su o njemu čuli, preziru onoga kojega su vidjeli kao sebi jednakoga. Nisu jednostavno htjeli prihvatiti da bi njihov sugrađanin mogao biti nešto više od njih, nešto što prelazi njihovo već odavna stvoreno mišljenje o njemu. Nisu htjeli vjerovati. Ne prihvaćaju tog i takvog Isusa. Željni su samo čudesa, znakova. Žele »kruha i igara«, a ne životnog zaokreta, iskoraka iz uhodanosti. Žele živjeti na dvije razine. Ne protive se njegovim riječima. Štoviše, one su uhu ugodne, po njima je on mudar čovjek, učen. Govori Božjim rječnikom. Ali je neprihvatljiva druga istina: on se izdaje za nešto neobično, čudesno. Nevjerojatan je prijelaz s običnog čovjeka na Božjeg. Tesar može roditi samo tesara, postolar postolara; tko je siromah, ostaje siromah. Misle si: Nemoguće je da jedan zanesenjak, sanjar, putujući propovjednik, kome znamo sve do »devetog koljena«, propovijeda nekakvo kraljevstvo Božje, jednakost i ravnopravnost svih pred Bogom, ozdravljenje od svih prisila i tlačenja. Jednostavno nisu htjeli vjerovati. A Isus se ne brani, ne dokazuje se. Upozorava ih samo na poznatu rečenicu o proroku koji nema uspjeha u svom zavičaju, među svojima. Njihova nevjera (Marko kaže: čudio se njihovoj nevjeri!) svezala mu je ruke te »nije mogao učiniti ondje ni jedno čudo«.

Josip Koprek

Glas Koncila, 27/2003

Tolerancija

Snošljivost nije trgovina. Najčešće je dvosmjerna, ali rijetko jednaka. Polagano se i postupno izjednačava. Nikad sasvim. Normalno je da oni kulturniji toleriraju one koji su to manje, odrasli one mlađe, zreliji nezrele.

Snošljivost je žrtva, muka, napor, odricanje. Tolerancija, ako je prava, nikada nije lagana.

Latinska riječ »tolerare« znači: podnositi, trpjeti, snositi teret. Umniji toleriraju gluplje, mirniji one nemirne, oni koji bolje vide istinu - one slijepe za nju. Obično je tako, i glupo je zahtijevati obratno. Odakle poziv za jednakošću u toleranciji? Takve nikada nije bilo, niti će je ikada biti, jer nemaju svi jednaki poziv, jednaku sposobnost vidjeti i živjeti snagu istine.

Isus nas poziva na potpunu toleranciju! Ljubite čak i one koji vas napadaju i preziru! Dok pljuju na vas, nastojite ih voljeti! Kleveću vas, trudite se shvatiti ih. U takvoj mržnji i kleveti najčešće ima obilje predrasuda, krivog poznavanja stvari, a malo namjerne zloće. Velika je većina zla, zapravo, neznanje. Ako ih ne tolerirate, kako ćete ih shvatiti? Ako ih ne shvaćate, kako ćete se uživjeti u njih i voljeti? Za suživot, za dijalog, za naviještanje Radosne vijesti potrebno je dobro poznavanje, i još povjerenje povrh svega.

Ako ste prema nekom nesnošljivi, kako ćete mu prenijeti Radosnu vijest? Kako ćete ukloniti nesporazume, pronaći put do srca svog neprijatelja?

Ljubite neprijatelje svoje kako biste i njima prenijeli Radosnu vijest. Ako se i tiče Jone, još se više tiče kršćana.

Ludost? Takva je narav Istine. Tvrd je njezin govor. Tko se oslanja na samu snagu istine, kao da priziva čudo. Ali, čudo se - događa. Kad bi kršćanin imao zaista čisto srce i najokorjelije bi protivnike doveo do obraćenja.

Radosna vijest Ljubavi može prijeći preko svake zapreke.

Ipak, moramo biti snošljivi prema sebi ako ne uspijemo u potpunosti. U snošljivosti se raste i sazrijeva, ona je plod Kristove ljubavi.

Josip Sanko Rabar

 

Glas Koncila, 27/2003

 

 

U prošlom broju smo izvijestili s hodočašća u Dubrovnik.

Evo nas pred autobusom “Pražen” na parkiralištu. Svi koji su išli bili su zadovoljni i prezadovoljni. To je događaj koji se pamti. Sv. Otac je pokazao veliku ljubav prema nama. Treći put je pohodio našu Hrvatsku.  Hvala sv. Ocu. Dubrovnik, Osijek, Rijeka i Zadar su pokazali: “Ivane Pavle mi te volimo”.

 

Sv. Donat je okupio 1000 i više pjevača. Tu je sv. Marija: “Zlato i srebro Zadra”

 Evo naših hodočasnika u polju D2. Neki stoje a neki odmaraju u hladovini.

    

  Prenosimo dio atmosfere susreta sa sv. Ocem u Zadru. Svi kažu ovo je bio nezaboravan događaj. Oduševljeno mnoštvo je klicalo: “Ivane Pavle”,  “Mi te volimo”, “Ostani s nama” i druge poruke su bile u stilu vjernosti sv. Ocu. Svi uloženi napori su veselje i radost biti zajedno. Nadamo se da je poruka stigla u svaku našu obitelj: “Obitelj -  put Crkve i naroda”.

  

Tijelovska procesija u Brodarici i Krapnju 19. lipnja 2003

 

Papa u Dubrovniku

Treći put Ivan Pavao II dolazi u Hrvatsku. Njegova želja je da “Obitelj-put naroda i Crkve” bude putokaz ovom svijetu trećeg tisućljeća .Prilikom proglašenja blaženom Marije od Propetoga Petković istakao je vrijednost žene u službi istine o čovjeku. (Vidi Papinu poruku u prilogu)

 

    

6. Lipnja 2003. Hodočastili smo u Dubrovnik na proglašenje blaženom Marije od Propetog Petković.

Iz Brodarice je išlo 15 a iz Grebaštice 21 hodočasnik.

Vidjeli smo časnika peruanske vojske koji je posvjedočio čudesno spašavanje podmornice po zagovoru naše nove blaženice.

31. Svibnja 2003. Godine u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku msgr. Ante Ivas je podijelio sakramenat sv. Krizme 37–ci naših krizmanika.

Iz Krapnja su 4, Zaborića 6 i Brodarice 27. 

 

MALI LOŠINJ: MLADA MISA FRA DIEGA DEKLIĆA

Mali Lošinj, (IKA) – Član Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra fra Diego Deklić, koji je bio zaređen za svećenika 25. svibnja, slavio je 1. lipnja svoju mladu misu u rodnoj župi u Malom Lošinju.
U tijeku misnog slavlja, koje su koncelebrirali brojni svećenici Krčke biskupije te desetak redovnika iz zagrebačke, splitske i zadarske Franjevačke provincije Male braće, propovijed je održao je don Marinko Barbiš, rektor komune za ovisnike u Baškoj na otoku Krku, koji se osvrnuo na svećenički poziv, istaknuvši kako je temelj svećeničkog lika i identiteta duboka poniznost. Na kraju misnoga slavlja fra Diegu je u ime cijele župne zajednice čestitao Sergio Perkić, a nakon uručenih čestitki fra Diego je održao zahvalni mladomisnički govor u kojem je zahvalio svojim roditeljima, rodbini i prijateljima što su ga svojim prijateljstvom i materijalnom pomoću podupirali u njegovoj odluci za duhovni poziv te pozvao sve da ne zaborave ni nadalje njegov svećenički rad koji dobiva plodnost samo iz molitve.
Među brojnim brzojavima koji su pristigli na adresu fra Diega na dan njegove mlade je i čestitka koju je poslao papa Ivan Pavao II. zaželjevši fra Diegu da njegovo redovničko i svećeničko služenje bude uvijek slika i očitovanje Kristova lica

 

Papina poruka iz Dubrovnika o ženi u službi istine o čovjeku

Dubrovnik, (IKA) – "S radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općega dobra", istaknuo je papa Ivan Pavao II. u svojoj homiliji na misi proglašenja blaženom sestre Marije Petković u Dubrovniku. Papa je novu blaženicu stavio kao uzor svim hrvatskim ženama istaknuvši kako je u našemu dobu kao možda ni u jednom drugom potrebna "ona umnost žene koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi". Ivan Pavao II. im je stoga uputio poziv da nastave gledati na svaku osobu očima srca, ići joj ususret i biti uz nju "osjetljivošću, što je vlastita majčinskom osjećaju.

Na početku svoje homilije Papa je rekao kako Isus mladića koji ga je pitao što mu je činiti da baštini život vječni jednostavno i izravno poziva: "Izvršavaj zapovijedi". "Sabran na ovo radosno slavlje, puk dubrovački, zajedno s hodočasnicima pristiglima iz drugih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore i drugih zemalja, sa strahopoštovanjem prihvaća poziv 'dobroga Učitelja' te smjerno ište njegovu pomoć i njegovu milost kako bi na taj poziv mogao odgovoriti velikodušno i sa zalaganjem", rekao je Papa.

"Sjećajući se mojega prethodnika Pija IV., koji je ovdje bio nadbiskup, s radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općega dobra", rekao je Papa u nastavku homilije. Izrazio je pritom želju da baština ljudskih i kršćanskih vrijednosti, "što se je nagomilala tijekom minulih stoljeća", i dalje "bude najdragocjenije blago puka ove zemlje".

U nastavku svoga govora Papa je govorio o novoj blaženici sestri Mariji od Propetoga Isusa istaknuvši kako se ona odlučila zauvijek posvetiti Bogu potpuno se predavši duhovnome i materijalnom dobru najpotrebnijih. Osnovala je tako, podsjetio je Papa, Družbu kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje, čija je zadaća "širiti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, poznavanje Božje ljubavi". "Nisu nedostajale teškoće. Međutim, sestra je Marija neslomljivom odlučnošću išla naprijed, prikazujući svoje patnje kao djela bogoštovlja i podupirući svoje sestre riječju i primjerom. Četiri je desetljeća majčinski mudro upravljala svojom redovničkom zajednicom, otvorivši je misijskome radu u raznim zemljama Latinske Amerike", rekao je Papa.

Razmišljajući o liku nove blaženice Papa je razmišljao i o svim hrvatskim ženama posebno onima "koje su zauvijek obilježene tugom zbog gubitka koga iz svoje obitelji u strašnome ratu iz devedesetih godina prošloga stoljeća ili pak zbog kakva drugoga gorkog događaja, koji ih je pogodio". "Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskog života može dovesti do zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna ona 'umnost ' žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi", rekao je Papa. On je stoga pozvao hrvatske žene da, "svjesne svojega vrlo uzvišenoga poziva 'supruge' i 'majke'", nastave "gledati na svaku osobu očima srca te joj ići ususret i biti uza nju osjetljivošću, što je vlastita majčinskome osjećaju". "Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici", istaknuo je Papa.

Papa se zatim posebno obratio ženama koje žive posvećenim životom potaknuvši ih da se ne umore vjerno odgovarati na "jedinu Ljubav vašega života". Posvećeni život, rekao je Papa, nije samo "velikodušno zalaganje ljudskoga bića, nego je navlastito odgovor na dar, koji dolazi s Neba i koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca". Papa je zato pozvao posvećene žene da ih svakodnevno iskustvo nezaslužene Božje ljubavi "potiče na posvemašnje darivanje vlastitoga života kroz služenje Crkvi i braći, predajući Bogu u ruke sav svoj život, svoju sadašnjost i svoju budućnost".
Na kraju svoje propovijedi u Dubrovniku Papa je istaknuo kako je svatko pozvan, u skladu s vlastitim pozivom, "ostvarivati u sebi i oko sebe Božji naum". "Vaša kršćanska zajednica rasla i učvršćivala se u uzajamnome oprostu, ljubavi i miru: to je prošnja, koju Papa danas upravlja Gospodinu za sve vas", zaželio je na kraju svoje propovijedi u Dubrovniku Papa.

 

 

06.06.2003 | 10:01 | IKA V - 60184/6/247

Dubrovnik: Do sada pristiglo 500 hodočasničkih autobusa i 1.500 osobnih automobila, te 2.500 brodica

Dubrovnik, (IKA) – Zbog dolaska pape Ivana Pavla II. u Dubrovnik, grad je 6. lipnja pretvoren u pješačku zonu. Stoga sve redovite autobusne linije koje iz smjera zapada dolaze u Dubrovnik, policija zaustavlja na mostu Dubrovnik, a hodočasniki autobusi parkiraju se u Vrtovima sunca u Orašcu i Župi Dubrovačkoj. Istočni ulaz od Čilipa prema Dubrovniku, koji je trasa kojom će se kretati papamobil sa Sv. Ocem, zatvorena je od 7 sati ujutro, a policija propušta samo akreditirana vozila.

Do sada je pristiglo, prema podacima MUP-a, 500 autobusa iz cijele Hrvatske, BiH, Vojvodine, te Crne Gore. Stiglo je također 1.500 osobnih vozila, kojima su pristigli brojni hodočasnici na misno slavlje. Prigodom ulaska hodočasnika na prostor slavljenja mise, policija, zbog sigurnosnih razloga, pozorno pregledava sve hodočasnike, a do sada je, prema procijeni policije, na prostor luke Gruž pristiglo oko 50.000 hodočasnika. Također je i pristiglo i više od 2.500 brodica ispred gruške luke.

 

Talijanske novine o Svetom Ocu u Hrvatskoj

Rim, (IKA) - Talijanski dnevnici već u naslovima ističu Papine riječi ženama. Neki donose osvrte o novoj blaženici, napominjući da je spasila podmornicu. Tako La Repubblica navodi da Papa u Hrvatskoj nastoji pokopati spomen na strašni balkanski rat. Ovo je pohod mira. U Dubrovnik je došao proglasiti prvu hrvatsku ženu blaženom, govorio je o slobodi koja se ne prodaje za zlato svijeta i o predanju za opće dobro. Dnevnik navodi kako je na Balkanu Europa proteklo stoljeće završila krvoprolićem i nasiljem. Ivan Pavao II. kreće s Balkana da bi Europa, ozdravljena i izmirena, znala svijetu progovoriti jedinstvenim glasom. Il Tempo podrobno navodi Papine riječi ženama, čija je nazočnost potrebna svakoj osobi, obitelji društvu i Crkvi. Upozorio je kako suvremeni ubrzani život može završiti gubitkom humanosti. Quotidiano Nazionale piše kako se Papa obraća hrvatskim ženama koje su se u ratno vrijeme hrabro suočile s teškoćama i traži da budu pomoć svakoj osobi, osobito u obitelji. Ovaj dnevnik izvješćuje o izjavi srpskoga metropolita Jovanovića o eventualnome Papinu pohodu Beogradu te o Vjesnikovom napisu da bi se to moglo dogoditi iduće godine. Dnevnik opširno piše o novoj hrvatskoj blaženici i njenom neobičnom spašavanju podmornice. L’Unita’ navodi Papino upozorenje kako opće dobro mora prevladati nad pojedinačnim i dodaje kako je jučerašnji dan bio posvećen ulozi žena u društvu. Dnevnik se osvrće i na tobožnju islamsku prijetnju Papi, upućenu iz inozemstva dok je islamska zajednica u Hrvatskoj vrlo zadovoljna Papinim pozdravom u Rijeci. Il Messaggero navodi kako Papa u ženskoj ulozi vidi protuotrov za gubitak humanosti i ističe kako naše vrijeme treba ženski genij. Dnevnik spominje kako je 1991. na sinodi u Vatikanu biskup Puljić govorio o Dubrovniku kao najvećem koncentracijskom logoru, koji napada jugoslavenska vojska. Ovim pohodom Papa želi ohrabriti brzu obnovu grada i cijele Hrvatske od tih strahota, potaknuti vjerske i građanske vođe na liječenje rana i posljedica totalitarnoga sustava protivnog čovjeku i njegovom dostojanstvu. Spominje gospodarsku krizu, nezaposlenost od 22 posto, nemogućnost izbjeglica da se vrate u domove i dodaje kako je jučerašnji dan u Hrvatskoj bio blagdan koji je usrećio Svetoga Oca. Corriere della sera donosi osvrt pod naslovom "Hrvatske žene pomognite svijetu" i piše kako Papa postaje pjesnik svaki put kad govori o ženi. Dnevnik izvješćuje o susretu Pape s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem te kako najviši predstavnici hrvatskih vlasti posvuda prate Svetoga Oca i nazočni su na misnim slavljima. U drugom članku dnevnik navodi da je Italiji bio potreban ovaj Papin pohod da shvati kako je Hrvatska prije tri mjeseca tražila ulazak u Europsku uniju. Do sada se o Hrvatskoj mogao naći tek poneki redak u novinama, obično o traženju dobara koje je Tito oteo izbjeglim Talijanima – piše Corriere della sera i osvrće se na perspektive za ulaganja i eventualnu pomoć našoj zemlji da uđe u Europsku uniju. Avvenire piše o razgovoru s peruanskim kapetanom, koji je zahvaljujući hrvatskoj blaženici uspio spasiti 22 mornara. Katolički dnevnik navodi njegove riječi o spasavanju od duhovnoga brodoloma. Zahvaljujući blaženici ponovno je otkrio vjeru. U drugom članku Avvenire navodi Papine riječi ženama i dodaje kako sada Hrvatska ima novu zaštitnicu. Današnji Le Monde izvješćuje o Papinu pohodu Hrvatskoj nazivajući je "Balkanskom Poljskom", gdje je Crkva simbol otpora komunizmu i čuvarica identiteta domovine nasuprot obližnjega srpskog pravoslavlja. Le Monde naziva ovaj pohod obiteljskim. No, Papine riječi izgovorene u Rijeci svjedoče kako se nije pomirio s posljednjom izradom uvoda europskog Ustava, gdje se ne spominje kršćanstvo. U tome Le Monde vidi smisao novog pohoda Hrvatskoj. Stoga su Papini pastoralni pohodi inozemstvu uvijek ujedno i politički čin - zaključuje Henri Tincq, autor članka u Le Mondu.

 

Potvrđeno čudo koje se dogodilo po zagovoru Marije od Propetog Petković           

U Vatikanu je 19. studenoga u Kongregaciji za kauze svetaca održana redovita skupština kardinala i biskupa, članova iste kongregacije, tijekom koje je definitivno potvrđeno čudo, koje se dogodilo po zagovoru Časne službenice Božje Marije od Propetog Petković, utemeljiteljice Družbe Kćeri Milosrđa. To je čudo predstavljeno u postupku za njezinu beatifikaciju. 

          Dana 26. kolovoza 1988. u podmornicu peruanske vojne mornarice "Pacoca", dok je plovila prema bazi Callao nedaleko Lime, udario je japanski ribarski brod i prouzročio veliku pukotinu na podmornici, tako da su se prostori s električnim postrojenjima napunili vodom. Podmornica je ostala bez struje i bez pogona. Članovi posade, njih 23 bacili su se u more i uspjeli se spasiti. Drugih 25 je međutim ostalo zarobljeno u truplu podmornice. Zapovjednik, koji je kasnije poginuo, uspio je zatvoriti izvana okna na zapovjedničkom mostu. Ostala je međutim otvorena glavna pumpa zraka kroz koju je tijekom spuštanja podmornice ušla voda sve do prostora gdje su se nalazili motorni pogoni.
          Poručnik na bojnom brodu, Roger Luis Cottrina Alvarado, pojurio je u prednji dio lađe, gdje se nalazio prostor za pucnjavu i nastojao spasiti posadu, koja se nalazila ispod palube. U toj manevri mornar Panana je ostao užlijebljen nogom u gornji zatvarač stražarnice, koja služi kao izlaz. Poručnik Cottrina je uspio podići zatvarač i osloboditi mornara, ali ga je jaki pljusak vode odbacio i poskliznuo se do nepropustive pregrade, koja se nalazila između sale za pucnjavu i odjela s baterijama. Podmornica se potapljala s pramcem. Tri mornara, koja su se nalazila u prostorijama motora su poginula.
          Unatoč velikoj količini i jakim pritiscima vode poručnik Cottrina uspio se popeti do gornjeg zatvarača i zatvoriti ga. Da stvar bude još gora nestale su i zasovnice. On je uspio pokrenuti ručno kolo i staviti zasovnice. Na taj je način zaustavio ulaz vode i poplavu prostorija. Tako su se spasila 22 mornara i dan kasnije bila izvučena iz podmornice.
          Istražno vojno, a kasnije i crkveno povjerenstvo je ustvrdilo da se radi o izvanrednom slučaju, jer se zatvaranje pumpe u onakvim uvjetima ne može objasniti normalnim silama. Roger Cottrina, 42-godišnji poručnik na bojnom brodu je ispripovjedio kako se u onim teškim trenucima obratio službenici Božjoj Majci Mariji od Propetog Petković, o kojoj su mu govorile sestre Kćeri Milosrđa tijekom njegova boravka u mornaričkoj bolnici, koje tridesetak godina djeluju u toj bolnici, gdje je čitao i njezin životopis te je uvjeren da je ona posredovala u spašavanju njega i većeg djela mornara na podmornici. 
          Roger Luis Cottrina Alvarado, časnik vojne mornarice iz Lime (Peru) 1998. godine dobio je nagradno putovanje po Europi, te je tom prigodom posjetio grob svoje čudotvorke čiji su zemni ostaci tada još bili u Rimu.

 

 

Kviz ministranata u Splitu

Naši su ministranti sudjelovali 17. Svibnja 2003. Godine na kvizu ministranata u Splitu. Sudjelovali su ministranti iz Hvara, Splita, Trogira,  Kraj - Pašman, Krapanj – Brodarica i iz Zadra. Kviz je bio posvećen Krunici. Od devet ekipa naše dvije ekipe iz Žaborića i Brodarice ušle su u finale. Prvo mjesto je su osvojili ministranti iz Trogira, drugo iz Žaborića, treće Hvaranin a četvrto ekipa iz Brodarice.

Nakon Mise i okrepe popodne su nastavljena natjecanja u nogometu. Naši stariji i mlađi ministranti su ušli u finale. Osvojili su stariji i mlađa ekipa po drugo mjesto.

Čestitamo našoj mladoj braći.

 

 

MAKOVA OLIMPIJADA U ŠIBENIKU

 

14. Svibnja 2003. U Katoličkom domu u Šibeniku održano je natjecanje iz vjeronauka o Katedralama u Hrvatskoj. Sudjelovali su učenici od petog do osmog razreda. OŠ Brodarica predstavljali su dvije grupe učenika. Grupa sedmi i osmi razred osvojila je četvrto mjesto,  a grupa peti i šesti razred deveto mjesto. Bilo je ukupno jedanaest grupa. Pobijedila je škola Jurja Dalmatinca.

                                                                                                                              Stela i Dana

       

 

Krizmanici:

Susret s našim Biskupom msgr. Antom Ivas 27. svibnja u utorak 2003. U 10 sati. Pozvani su svi roditelji na ovaj susret i po mogućnost kumovi. Vjeronauk za krizmanike je u ponedjeljak i četvrtak (utorak susret s Biskupom) u 9,30 sati. Ispovijed za roditelje, kumove i krizmanike u petak u 17 sati. Krizma u subotu u Katedrali  31. svibnja u 18 sati.

 

 

Majčin dan

 

Opet ista, stara ali lijepa priča! Mjesec svibanj darujemo njoj: Majci!
Darujemo ga našoj mami koja nam uvijek tepa “Sunce moje malo!” (čak i onda kad više nismo mali), ali i Majci Isusovoj, koja nas budno i svakodnevno prati poput Sunca velikoga s neba.
Dan naših mama slavimo
13. svibnja (ne zaboravite na neki dar, može i sasvim skroman, jer prave mame su skromne!), a dan Majke Marije slavit ćemo... – cijeloga svibnja! Toliko je njezinih dana u tom mjesecu. Ne zaboravite ni mali dar za nju! Mnogi nam sveci šapuću kako je njoj nekako najmilija molitva Krunice, ali i naše iskreno lice.
Pa onda, okrenimo svoja lica, svoje poglede i misli, prema mami i Majci! Neka u svibnju one budu središte našega svemira, kao što smo mi u sve dane godine središte njihova!

 

 

Duhovni koncert u 18 sati.  U Brodarici. Nastupaju: «Sv. Mihovil», Ana Gović i vjeroučenici župe Krapanj-Brodarica. Svim majkama poklanjamo koncert i jednu ružu.

 

 

Primamo prijave za odlazak u Dubrovnik i Zadar na susret sa sv. Ocem Papom Ivanom Pavlom II.

 

Danas na četvrtu vazmenu nedjelju (nedjelju Dobrog Pastira) molimo za svećenička i redovnička zvanja.

 

Bilten 8 (65) a

 

Naši su pjevači nastupili u Zatonu na IX smotri pučkog pjevanja «PUČE MOJ» 26. travnja 2003. Sudjelovalo je 14 župa. Svaka je skupina otpjevala dvije ili tri skladbe starovinskog pjevanja. Naši su pjevači pjevali: «Ispovidite se», «O Marijo Zvijezdo mora» od V. Novaka i Uskrsnu posljdnicu: «Radost prosu se» od fra Ive Peran. Nastup se ne ocjenjuje. Domaćini su priredili za sve uzvanike zakusku. Tu se razvila prava prijateljska pjesma. Hvala domaćinima.

 

 

Kapitul Provincije sv. Jeronima na Košljunu

Na Košljunu je održan Kapitul naše Provincije sv. Joronima iz Zadra od 22. do 25. travnja 2003. Potvrđen je stari Provincijal na još tri godine: Fra Bernardin Škunca. Vikar je fra Jozo Sopta. Defenitori su: Fra Anselmo Stulić, fra Mate Polonijo, Fra Stipe Nosić i Fra Damir Cvitić. Čestitamo novoj upravi na vođenju Provincije.

 

 

 

Bilten 8 (65)

 

Veliki četvrtak

 

U ovim danima Velikoga tjedna ulazimo u središte Božjega spasenjskog nauma. Crkva  želi sve podsjetiti da je Krist umro za svakog muškarca i svaku ženu, jer je spasenjski dar opći. Crkva pokazuje lice raspetoga Boga, koje ne izaziva strah, nego samo priopćuje ljubav i milosrđe. Nemoguće je ostati ravnodušan pred Kristovom žrtvom! U duši onoga tko se zaustavlja promatrati muku Gospodinovu spontano se javljaju osjećaji duboke zahvalnosti. Penjući se duhom s Njim na Kalvariju, doživljavamo na neki način svjetlo i ra-dost koji proizlaze iz njegova uskrsnuća. Na Pashalnoj večeri Isus reče: “Svom sam dušom želio ovu  Pashu  blago-vati s vama”.  Božji Sin svom  dušom  želi  sebe predati za čovjeka i nje-govo spasenje.  Sada  je došao  njegov  čas,  čas ljubavi kojom može ljubiti samo Bog – da  grešnika otkupi, Sina predaje. Po  ustanovi  Euharistije trajno ostaje s nama. Naime, Euharistija je uprisutnjenje događaja Spasa u naše vrijeme i prostor, ka ko bismo mi imali udjela u otku-piteljskom događaju Sina Božjega. "Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj  ljubavi!" Ostati u  njegovoj ljubavi znači dati se  u svom  življenju i djelovanju ravnati ljubavlju koja jest Bog. Samo je to životno važno, a sve drugo podliježe ispraznosti i propasti. Zato valja izabrati dragocjeno – Onoga koji nas je ljubio i samoga sebe predao za nas. Sveto trodnevlje je najdramatičnija i najuzvišenija objava Bog i čovjeka. U Isusovoj muci i uskrsu čovjek otkriva svoje dostojanstvo i Božji naum s njim.

Misa večere Gospodnje u 19 s.

 

Veliki petak

 

Na Veliki petak odzvanja prikaz Muke. Častimo križ, čudesan znak božanskoga milosrđa. Čovjeku, nerijetko nesigurnom u razlikovanju dobra od zla, križ pokazuje jedini put koji daje smisao ljudskom životu. Po njemu Bog postaje sličan čovjeku i u patnji. Križ je poticaj da potpuno prihvatimo  volju Božju i velikodušno sebedarje braći.

Sv. je Frane glasno plakao naričući: “Ljubav nije ljubljena!”  Mi ga poznajemo kao radosna i raspjevana čovjeka, ali manje nam je znano da je na starijoj slici, koja je nama poznata, prikazan kako briše suze. Gdje je uzrok i izvor Siro-maškove boli? Ona dopire iz najuzvišenijeg središta – od  samog Boga.  Drama  Veli-kog petka  najsnažnije ot-kriva  dramu  Božjeg  srca zbog  zla  u  svijetu, zbog  istine  da  mu  djeca krenuše zlim  putem koji  ih odvodi  u propast.  Sv. Frane i  njego-va braća rado “listaju knjigu Kristova križa”. U njoj “čitaju” i uče najuzvišeniji nauk – Božju ljubav prema čovjeku. Samo u toj školi čovjek može do kraja biti oplemenjen i dosegnuti punu sreću. Kršćanin trajno sebe poima kao onoga koji se da nadvladati Ljubavlju čiji je vrhunski izraz Križ i Uskrs

Nije li i danas vrijeme da svaki Kristov vjernik oćuti Božju bol zbog zla kojim smo preplavljeni i da gorko brizne u plač? Razlog su tome ratovi, narušeni obiteljski odnosi, izgubljenost mnoštva mladih – sve do ovisnosti o drogi - kriminal, ugroženo dostojanstvo čovjeka, pohlepa, razvrat i slično. Jednom riječju – na djelu je civilizacija smrti! Zaista: “Ljubav nije ljubljena”!

Bogoslužje Velikog petka u 18 s.

 

POKORNIČKO BOGOSLUŽJE, ISPOVIJED U UTORAK U 18 SATI.

 

Mogućnost za Ispovijed sat vremena prije obreda.

 

 

Velika subota

 

Na   Veliku  subotu,  dan  velike  liturgijske  šutnje, zaustavit ćemo se razmišljati o smislu pashalnih događaja. Zabrinuta Crkva bdije s Marijom, Majkom Žalosnom, i s njom čeki zoru uskrsnuća. S dolas-kom “prvoga dana poslije subote”, šutnja  biva  prekinuta radosnim vazmenim navještajem, velebnim hvalospjevom Exultet, u svečanom bogoštovlju Vazmenoga bdijenja. Kristova pobjeda nad smrću uzdrmat će, s nadgrobnim kamenom, srca i pameti vjernika i preplaviti ih istom radošću koju je doživjela Magdalena, pobožne žene, apostoli i drugi kojima se Uskrsli očitovao na dan Pashe. U vazmenom bdijenju Crkva svetkuje   središte  i  vrhunac svoga bogoštovlja. To je bdijenje “majka svih bdijenja”. Bol i šutnja bivaju prekinuti najradosnijom pjesmom kršćana – Hvalospjevom Uskrsnoj svijeći koja je znak  pobjede svjetla  nad  tamom, odnosno Uskrsloga nad smrću. Naše  bogoštovlje  to Otajstvo uprisutnjuje u Službi svjetla.  Crkva naviješta pobjedu Svjetla nad ta-mom, Dobroga nad zlim, Života nad smrću. U bogatoj Službi riječi spominje se najznačajnijih događaja iz povijesti spasenja. Središnji navještaj glasi: “Uskrsnu Gospodin i ukaza se!”  Iznovice okuplja učenike i osniva Crkvu. U Krsnoj službi obnavljamo svoj krsni savez. Naime, sakramentom krsta vjernik je već u zajedništvu s Kristom – kršten u Krista. On već posta dionikom Božje  naravi – Božjeg  božanstva. Po služenju Crkve, Bog mu posreduje udio u svoj svojoj zbiljnosti. Zato je krst jedino stvarno promaknuće čovjeka. Samo tako dohvaća svoju puninu. U Pismu stoji: nas “suoživi, suuskrisi i suposjede” u Uskrslom. To je vršak krsne milosti. U Pričesti sjedamo za stol i blagujemo Kruh za koji je rečeno:”Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.”

Vazmeno bdijenje u Žaboriću u 20 sati a u Brodarici u 23 sata.

Blagoslov jela poslije obreda.  

Uskrsnu kako reče!

 

“Uskrsnuće Isusovo najviša je istina naše    vjere u Krista, kao  središnja istina vjerovana i življena u prvoj kršćanskoj zajednici, prenesena kao temeljna Predaja, utvrđena spisima Novoga zavjeta, propovijedana kao bitni dio Vazmenog otajstva zajedno s Križem“ (KKK 638).

Raspeti, Umrli i Pokopani pokazuje se Živim. Dolazi među svoje i kaže: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! .. I evo, ja  sam  s vama  u  sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28, 18. 20). To je jedinstvena i nečuvena novost – najradosnija istina koju je čulo  ljudsko uho. Ta istina najdublje mijenja ljudski život i daje mu smisao postojanja. Susret s Uskrslim je drukčiji od svakoga drugog susreta. Nadilazi razumski i osjećajni susret, premda ih uključuje. Riječ je o susretu vjere i ljubavi u kojemu se Bog povjerava čovjeku, a čovjek  Bogu. Vjernikovo srce čuje i spoznaje riječ: “Uzlazim Ocu svome i Ocu vašemu”. Vječni Bog jest vjernikov Otac. On, po Uskrslom Gospodinu i slanju Duha, krštenika preporodi i učini svojim djetetom. Tu temeljnu istinu Evanđelja u kršćaninovo srce unosi Duh Sveti. Zato je vrijeme od Uskrsa do svetkovine Duhova dragocjena zgoda da čeznemo spoznati tu tajnu. Isusovo uskrsnuće može djelotvorno slaviti samo onaj čovjek koji vjeruje da je i on sam suuskrišen s Uskrslim.

 

Svetu misu slavimo na Uskrs u Žaboriću u 8.30; Krapnju 9,30 i

Brodarici 10,30 i 11,45 sati.

 

Na Uskrsni ponedjeljak misa u Brodarici u 10,30 sati.

 

 

Bilten 7(64)

 

Preobraženi život

         Prolazeći Palestinom, na putu za Jeruzalem, Isus se s trojicom svojih učenika uspeo na goru visoku, na Tabor, u osamu, te se ondje preobrazio pred njima. Ukazali su im se Mojsije i Ilija te su razgovarali s njima. Tada Petar, potresen, reče Isusu: ‘Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.’ No, Isus bez riječi otkloni njegov prijedlog. Ta znao je da mu valja nastaviti put za Jeruzalem, poći u susret muci i smrti. I jer nas je ljubio, do kraja nas je ljubio, nije ni trenutka oklijevao. Pošao je naprijed, onamo kamo ga je ljubav vodila. Ni na jednom se mjestu nije htio zadržavati, pa ni na ovome blagoslovljenome mjestu. Ni na jednome mjestu, osim u ljudskom srcu. Jer ondje, upravo ondje, se istinski klanjatelji klanjaju Bogu u Duhu i istini.

Otklanja sjenicu. Prihvaća osudu. Potiče nas da na zlo odgovaramo ljubavlju; na nepravdu praštanjem. Ljubav osposobljava za novost života u ljubljenima; odgaja za Božji svijet. 

             Isus pita: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" (IV 18,23). Time svojim tužiteljima pruža priliku da ne osuđuju krivo. Ljubav ne izmiče osudi. Preuzima krivnju svijeta – moju – iz ljubavi. Ljubavlju liječi.

Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji se s ljubavlju zauzimaju za one koje si im povjerio!

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite  njemu svi u poniznosti velikoj!

                                                                                 

                                                                                                                     fra Andrija Bilokapić

 

Nemam vremena  

Nemam vremena.

Strašno je ne imati vremena: kao da živim u smrti. Kao da se krv u pijesak premetnula, i pijesak teče među prstima.

Nemam vremena.

Ako obavljam poslove po kući, nisam vidio onu zanimljivu televizijsku emisiju. Ako gledam televiziju, nisam čitao knjigu. Ako sam čitao knjigu, nisam pisao. Ako pišem, nisam imao vremena za djecu i ženu. A najmanje sam imao vremena za sebe i tebe, moj Bože! Klepsidra pustinje širi se u milijarde nedostižnih zrnaca. Nevrijeme je stalo. Ovjekovječen je nedostatak. »Neće više biti vremena!« - povikao je anđeo Otkrivenja nalik na Sunce. Ništa nije dostižno pred beskrajem. Puše vjetar vremena kojeg više nema, čisto ništavilo. Ništa ne stižem. Čak ni biti čovjek.

Za nikoga nemam vremena, ponajmanje za sebe samog.

Nebo je iščezlo kao savijen svitak, poispadaše slova iz svemirske knjige, kiša užarenih zvijezda. Zavlačimo se u Platonovu špilju i zurimo u sjene na malome ekranu. Titra ekran, a mi buljimo u sjene. Za nešto drugo više nemamo vremena.

Žena i djeca, prijatelji, rodbina, znanci, makar i nadohvat ruke, udaljavaju se na sve strane kao rakova djeca. Tko će ih iznova skupiti prije no što ih Zvijer iz bezdana proguta?

Tko još uopće ima vremena? Za osmijeh, pogled, ruku pomoćnicu, blizinu. Svi nestadoše nekamo u daljinu. U tuđinu. U prazninu.

Nemam vremena. Više nemam vremena.

Da pobjegnem od svega i pustim vrijeme teći? Da ostavim sve želje, stvari, trice? Presiječem verige ambicija, puste snove. Da samom sebi pravo progovorim: Ostavi sve i idi za onim tko jedini umije pokidati moje lance, isprati mi oči, očistiti me u svojoj krvi.

Suvremeni, svevremeni, moj razapeti Isuse!

Zacijeli moje vrijeme, učini ga plodnim i dragocjenim. Osjećam: tu si oduvijek i zauvijek. Kamo ludo trčati? Zašto trošiti vrijeme na jalove potrage? Sve je tu.

Vratit ću se domu gdje me željno čekaju. Sjede u sobi i smiješe se. Imam vremena za tu blizinu. Čitav beskraj.

                                                                                    Josip Sanko Rabar                            Glas Koncila, 13/2003

 

Rušenje Hrama

Današnje prvo čitanje govori o rušenju Doma Gospodnjega, Hrama u Jeruzalemu. Nije se slučajno glavno svetište Božjega naroda zvalo Hram - što znači Dom. Bog je očito sa svojim narodom htio uspostaviti obiteljski odnos, htio je zajedno sa svojim narodom živjeti u zajedničkom domu. Posvetio je Dom, nastanio se u njemu na prepoznatljiv način - u obliku kovčega Saveza. No, predvidio je i slabosti i grijehe naroda kojega si je uzeo da mu bude Zaručnica, Supruga. Zato je uspostavio posebne obrede, žrtve i blagdane za pokajanje i opraštanje grijeha. U tome Domu trebala se razvijati i stalno rasti ljubav između Boga i naroda, da bi se onda i ljudi u narodu mogli međusobno voljeti.

 

No, narod se, na čelu sa svojim glavarima, iznevjerio Savezu s Bogom. Hram više nije služio za rast u ljubavi, nego je zlorabljen za uzdizanje zemaljske vlasti, za lažni ponos i samozavaravanje u slavljima koja nisu značila obraćenje. Bog je u svom Domu bio ponižen od svog naroda. Ponižavao se smisao ljubavi na koju je Bog pozvao svoj narod. Uzalud ih je opominjao preko proroka - oni su ostajali gluhi, rugali se i podsmjehivali njegovim glasnicima prezirući njegove riječi. Bog tada poseže za kaznom ne bi li kod naroda polučio obraćenje. Zato je Hram morao biti srušen. Ostavši bez Hrama, narod je ostao i bez domovine - mora u progonstvo, bez slobode i bez ponosa, bez sreće.

 

Ta Božja kazna, kao i inače uvijek, jest, kako to kažu teolozi - medicinalna - želi ozdraviti i izliječiti čovjeka od zla i grijeha. Jer kazna kod Boga nema nikada zadnju riječ: Bog se uvijek očituje kao Spasitelj. Tako se Bog poslužio još jednim poganskim carem - Kirom, i preokreće povijest u prilog Božjem narodu. Narod se smije vratiti u domovinu i ponovno izgraditi Hram.

 

Kada čitamo da su »svećenički glavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru«, Boga u njegovu Hramu u biti ponižavali, moramo priznati da se takvo što može događati i danas, u Crkvi, novozavjetnom Božjem narodu, a da se i događa. Crkva je uvijek Božja i sveta zato što ju je Bog izabrao i opskrbio sredstvima spasenja, ali je ta ista Crkva, jer je čine nesavršeni i grešni ljudi, istodobno grešna i često Bogu nevjerna. U takvim prilikama Bog također dopušta »rušenje Hrama«, tj. dopušta strašne nesreće i poniženja. Bogu »ne preostaje« ništa drugo nego pustiti da se po tim i takvim događajima ljudi osvijeste, da dođu k sebi, da se promijene.

Josip Koprek

Glas Koncila, 13/2003

 

Naša župa ima novu web stranicu: http://free-si.hinet.hr/Brodarica/ i nove telefone. Na ove telefone možete nazvati naše sestre: 351-191 i 351-820.

 

 

 


Author information zu-sv.kriza@si.hinet.hr
Copyright © 2001  Župa Krapanj - Brodarica. All rights reserved.
Revised: rujan 11, 2003 .